U POSLJEDNJIH mjesec dana propale su dvije od tri hrvatske šećerane, što je cijelu hrvatsku industriju šećera dovelo na rub propasti. Vrijedi podsjetiti da je predsjednik HGK Luka Burilović prije samo dvije godine doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Osijeku i to na temu "Pozicioniranje hrvatske industrije šećera na tržištu Europske unije".

Pročitali smo njegov rad s obzirom na to da se hrvatska industrija u posljednje vrijeme ne samo da se nije pozicionirala, nego je gotovo nestala. Ono što je posebno zanimljivo u tom radu iz 2018. godine je to da se čelnik HGK koja se financira obveznom članarinom zalaže za ukidanje parafiskalnih nameta za industriju šećera, doznaju Index istrage. Isto tako, Burilović u svom radu predlaže i osnivanje posebnog udruženja u kojem bi bili proizvođači šećera, šećerne repe i pripadnici vlasti.

No, krenimo redom.

U Hrvatskoj su od 2019. djelovale tri šećerane pod zajedničkom tvrtkom Hrvatska industrija šećera. Naime, tada se umiruća industrija, čiji su problemi kulminirali 2017. godine kada su ukinute proizvodne kvote, pokušala spasiti udruživanjem. Prije nekoliko mjeseci prvo je vrata zatvorio virovitički Viro, a ovih dana svoja vrata zatvara i to nakon 115 godina rada i Tvornica šećera Osijek. To znači i da će oko 200 ljudi ostati bez posla. U Hrvatskoj je ostala samo jedna šećerana, ona u Županji.

Industrija na samom rubu pala na jednu šećeranu

Činjenica da je ova industrija došla na rub propasti objašnjava se velikim padom zasađenih površina šećernom repom uzrokovanim velikim padom otkupne cijene šećerne repe. Tu je i veliki pad cijene šećera, zbog čega je ministrica poljoprivrede Marija Vučković pozvala trgovce da podignu njegove cijene.

"Apelirala bih i na naše trgovačke lance, čiju autonomiju poslovnih odluka poštujem, kao što poštujem i slobodu kretanja roba, da nastoje izbjeći situacije u kojoj je cijena šećera, kada ne uzimamo u obzir PDV, a možemo i s PDV-om, u Hrvatskoj u njihovim trgovinama 30 do 40 posto jeftinija nego u istim trgovinama u inozemstvu", kazala je Vučković koja je uvjerena da bi rast produktivnosti i povećanje potpora pomogli u opstanku jedine hrvatske šećerane u Županji.

Zanimljivo je kako je prije dvije godine, točnije u lipnju 2019. na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, doktorirao aktualni šef Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović i to na temu "Pozicioniranje hrvatske industrije šećera na tržištu Europske unije". Burilović naime ima diplomu s Panevropskog univerziteta Apeiron u Banjoj Luci, sumnjive privatne visokoškolske institucije iz Republike Srpske. Isto tako, na diplomama banjalučkog Univerziteta i višnjanske škole predsjednik HGK temeljio je poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, gdje je 2019. postao i doktor znanosti.

> Reagiranje Burilovića: Nisam stekao diplomu na univerzitetu u Banja Luci

Sudski registar kaže da je tri mjeseca bio na čelu Sladorane, a ne od 2008. do 2014. godine

Pogledali smo Burilovićev rad s obzirom na to da nas je privukao naslov o pozicioniranju hrvatske industrije šećera jer se ona nije pozicionirala, nego je na rubu propasti. Od Ekonomskog fakulteta zatražili smo i dobili Burilovićev rad s naznakom da je samo "za osobnu upotrebu".

Podsjetimo da je Burilović trebao biti itekako upućen u ovu temu. Naime, nakon što mu je prestao mandat pomoćnika ministra u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, otišao je 2006. u Sladoranu iz Županje. U njegovoj službenoj biografiji stoji da je u siječnju 2008. postao predsjednik Uprave Sladorane i bio na toj poziciji sve do 2014., no u službenom sudskom registru stoji da je na tom mjestu bio tri mjeseca i to od veljače do svibnja 2014., a onda odlazi na mjesto predsjednika HGK.

Burilović je doktorsku disertaciju pisao 2018., a obranio ju je u lipnju 2019. Mentor mu je bio Željko Turkalj. Rad ima i posebnu posvetu i to obitelji i prijateljima Luke Burilovića, za koje tvrdi da su mu bili nesebična potpora.

Subvencije države i porezne olakšice

Od ukupno 216 stranica disertacije, četiri stranice predstavljaju preporuke, a toliko stranica imaju i "zaključna razmatranja".

Burilović tako ispravno detektira kako razina konkurentnosti hrvatskih proizvođača šećera ponajviše ovisi o proizvodnji i tržišnoj cijeni šećera, kao i da hrvatski proizvođači zaostaju u proizvodnoj cijeni za vodećim proizvođačima u Europskoj uniji.

Autor Burilović stoga smatra da proizvodnja šećerne repe mora biti tretirana kao samostalna i namjenska poljoprivredna proizvodnja i da proizvodnja šećerne repe mora biti u krugu od 40 kilometara od tvornice šećera. Zalaže se i da se pokuša prenijeti "know how" od najboljih europskih proizvođača šećerne repe jer mjesta za napredak, tvrdi Burilović, itekako ima. Zalaže se i za subvencioniranje ove industrije od države i da joj se osiguraju porezne olakšice.

Za ukidanje parafiskalnih nameta

Zanimljivo je kako se čelnik HGK koja se većim dijelom financira obveznim članarinama zalaže za ukidanje fiskalnih i parafiskalnih nameta za hrvatske proizvođače šećera. Isto tako traži i da se industrija subvencionira direktom intervencijom države te dobije povoljne kredite i olakšice.

Podsjetimo još jednom kako je rad nastao 2018., obranjen je 2019., a Burilović je na čelu HGK od 2014.

Jedna od preporuka u radu je i da se osnuje posebno udruženje u kojem bi bili proizvođači šećera, šećerne repe i pripadnici vlasti.  

U zaključnom dijelu autor Burilović zauzima stav da situacija nije dobra i da nikako ne možemo biti zadovoljni, a najviše ga zabrinjava trend pada površina zasijanih šećernom repom, što ozbiljno dovodi u pitanje održivost hrvatske proizvodnje šećera iz šećerne repe. Autor na kraju zaključuje i kako hrvatska industrija šećera ima ozbiljnih problema s konkurentnošću, no s usvajanjem preporuka iz njegova rada i analizom zaključka hrvatska industrija šećera bi se mogla bolje pozicionirati na tržištu Europske unije.

Originalno objavljeno na Index Istrage

Primajte na mail sva otkrića i ekskluzive Index Istraga. Pretplatite se na Index Newsletter.