ZAGREPČANE su posljednjih dana uznemirili nesnosan smrad i medijski napisi prema kojima je kvaliteta zraka u gradu bila vrlo loša, osobito na nekim mjernim postajama.

Grafikon Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (pogledajte dolje) pokazuje da su koncentracije štetnih lebdećih čestica PM10 posljednjih tjedan dana uglavnom bile iznad 120 mikrograma po m³ (µg/m³), što je značajno više od razina koje se smatraju prihvatljivima za razdoblja dulja od 24 sata.

Lebdeće čestice ulaze duboko u pluća

Zdravstvena istraživanja pokazala su da su lebdeće čestice PM10 štetne za zdravlje, no još štetnije su PM2,5. Naziv PM10 podrazumijeva sve lebdeće čestice promjera manjeg od 10 mikrometara, a PM2,5 manjeg od 2,5 mikrometara (µm). Za usporedbu, ljudska kosa ima promjer oko 100 µm, što znači da bismo u dužini njezina presjeka mogli nanizati oko 40 čestica PM2,5. Zbog ovako malih dimenzija te čestice prodiru duboko u pluća i dugo se ondje zadržavaju. Čestice veće od 10 µm uglavnom se zadržavaju u nosu, ustima i grlu. Važno je znati da lebdeće čestice nisu jedinstvene po sastavu, nego on ovisi o izvoru, a neke mogu biti vrlo štetne i kancerogene.

"Ako takve čestice na sebi nose neke problematične spojeve, primjerice teške metale, one mogu uzrokovati zdravstvene probleme", tumači Nina Zovko voditeljica Odjela za Zrak Hrvatske agencije za okoliš pri Ministarstvu okoliša.

Stručnjaci procjenjuju da zagađeni zrak u Europi uzrokuje oko 400.000 preuranjenih smrti godišnje te da je glavni uzrok smrti u okolišu.

Prema preporukama Europske komisije, koncentracije PM10 tijekom 24 sata ne bi trebale prelaziti 50 µg/m³, a tijekom godine 40 µg/m³. Prosječne godišnje razine PM2,5 ne bi smjele prelaziti 25 µg/m³.

Hrvatska nije tako loša

Hrvatska se svojim standardima, metodama mjerenja i preporukama uskladila s propisima EU-a.

Zovko ističe da spomenute povišene razine nisu dramatične, mada se ne mogu nazvati bezopasnima.

"Primjerice, Sarajevo ima prekoračenja preko 300 µg/m³. Prekoračenja u Zagrebu daleko su od alarmantnih. Također treba imati na umu da europske direktive propisuju vrijednosti za uzbunu samo za dušikove okside (NOx), sumporov dioksid i ozon. Primjerice, razine NOx u Zagrebu posljednjih su dana uglavnom bile ispod 100 µg/m³, a graničnima se smatraju razine od 200 µg/m³. To je još daleko od granice za uzbunjivanje. NOx je uglavnom vezan za promet pa u danu raste kako raste promet. Za lebdeće čestice uopće ne postoje propisane vrijednosti za koje bi trebalo uzbunjivanje građana. To vrijedi za Hrvatsku jednako kao i za EU", kaže Zovko.

U Zagrebu što južnije, to tužnije

Gordana Pehnec, stručnjakinja Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada, kaže da su u Zagrebu koncentracije lebdećih čestica PM2,5 veće u centru grada u odnosu na sjeverni dio grada te da još rastu prema Novom Zagrebu.

Primjerice, njezino izvješće iz 2016. utvrdilo je da su godišnje razine u Đorđićevoj ulici u centru Zagreba bile 23,5μg/m³, a u Sigetu u Novom Zagrebu 27,8μg/m³, što znači da su u Sigetu bile više od graničnih (tablica gore). Pritom treba istaknuti da Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da se ove granične vrijednosti još spuste na 10 μg/m³. To pak znači da su u Đorđićevoj koncentracije bile gotovo dva i pol puta više, a u Sigetu gotovo tri puta od preporuka WHO-a.

Velika većina europskih gradova ima isti problem

Pehnec ističe da u Zagrebu na gradskim mjernim postajama na potezu Ksaverska cesta - Đorđićeva - Siget koncentracije rastu od sjevera prema jugu, dakle, sve su više prema Novom Zagrebu".

"Većina velikih gradova u Europi ima problema s lebdećim česticama. Vrlo je malo zemalja koje su to uspjele riješiti, a jedna od njih je Švicarska. Ona je, među ostalim, potpuno zabranila vožnju dizelašima po gradovima. Što se Hrvatske tiče, ona nije ni najbolja ni najgora, što pokazuju izvješća za 2018. (grafika i karta dolje)", kaže Pehnec.

U Hrvatskoj je u pravilu zrak zagađeniji, što znači da je druge kategorije, u svim većim gradovima i industrijskim područjima, primjerice u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Sisku, Slavonskom Brodu, Kutini itd.

Koliki problem predstavlja manija uvoza dizelaša?

Stručnjaci upozoravaju da su najvažniji izvori zagađenja zraka cestovni promet, industrija, termocentrale na ugljen i grijanje na kruta goriva.

Podaci pokazuju da cestovni promet EU-a pridonosi koncentracijama štetnih dušikovih oksida otprilike jednako kao i industrija. Naravno, udio prometa u Hrvatskoj značajno je veći u odnosu na industriju jer industrije gotovo da i nemamo. No, s druge strane, u Hrvatskoj je godišnja granična vrijednost NOx prekoračena samo u nekoliko navrata i to na rijetkim lokacijama uz prometne ulice u Zagrebu.

U Hrvatsku se uvodi sve više dizelaša

Kada je riječ o zagađenju zraka i prometu kao jednom od njegovih glavnih uzroka, nameće se pitanje bi li porast uvoza dizelaša u Hrvatsku mogao biti dio problema. Prema dostupnim podacima, u Hrvatsku je iz Njemačke u 2018. uvezeno oko 15.500 više dizelaša nego u 2017., što je porast od gotovo 90 posto.

Činjenica je da dizelaši stvaraju više NOx, međutim treba imati na umu da se Njemačka i druge razvijene zemlje EU-a posljednjih godina rješavaju čak i novih dizelaša koji zapravo popravljaju hrvatski prosjek starosti automobila od oko 13 godina. A ti automobili svojim emisijama zadovoljavaju novije, značajno više standarde. Konačno, Hrvatima se baš ne isplati uvoz starih automobila s višim onečišćenjima zbog viših trošarina koje se posljednjih godina računaju prema emisijama CO₂ i vrijednosti vozila. Uz sve navedeno, dizelaši su efikasniji po litri goriva i uzrokuju manje onečišćenja u prvih pet minuta nakon paljenja jer brže dostižu optimalnu radnu temperaturu od benzinaca.

Zovko kaže da bi za neku ozbiljnu analizu utjecaja porasta uvoza dizelaša na kvalitetu zraka u Hrvatskoj trebalo više godina mjerenja. Bez takve analize davanje mišljenja može se kretati samo u domeni nagađanja. Sličnog mišljenja je i Pehnec, no ona ističe da njezina nova analiza pokazuje da su razine NOx u Zagrebu generalno u padu osim uz prometnice gdje stagniraju.

Meteorološki uvjeti i utjecaj na zagađenje

Porast koncentracije zagađenja u zraku tijekom zimskih mjeseci nije neuobičajen u velikim gradovima. Situacija u Zagrebu najgora je u prosincu, siječnju i veljači. Glavni uzrok tome je  povećanje emisija uzrokovanih intenzivnijim grijanjem na kruta goriva - ugljen i drva. No drugi važan razlog su meteorološki uvjeti, posebno tzv. inverzija, koja nastaje zimi za anticiklone.

"Klimatski uvjeti u kojima su anticiklone dugotrajne, što znači da nema vjetra koji bi raznio zagađenje, pridonose nakupljanju zagađenja u zraku", kaže klimatolog DHMZ-a Krešo Pandžić.

"To je osobito izraženo u suptropskim područjima. Poznato je da je u povijesti bilo čak epizoda kada je u nekim gradovima bilo puno smrtnih slučajeva zbog zagađenog zraka. Gradovi koji koriste ugljen i drvo imaju jače zagađen zrak. Kada pritom još imaju problematičan položaj da se nalaze u kotlini, kao što imaju Sarajevo i Ljubljana, onda su epizode u kojima se jezera hladnog zraka zadržavaju u kotlinama duža. Zagađenja se zadržavaju u tom inverznom sloju zraka. Zbog toga se Sarajevo u posljednje vrijeme često spominje kao jedan od najzagađenijih na svijetu", tumači Pandžić.

Zrak može biti jako zagađen i u priobalnim krajevima

Ovaj problem posebno je izražen zimi, kada su inverzije učestale.

"Inverzija nastaje zimi, kada je zrak uz tlo hladniji. Budući da je topliji zrak rjeđi i lakši, on se diže u vis; hladniji je gušći i teži pa pada. Tijekom ljeta tlo se zagrijava pa je zrak uz tlo topliji i diže se uvis. Na taj način stvaraju se uzlazna turbulentna strujanja. Zimi, osobito za vrijeme anticiklona, tlo je hladno, prisutne su i silazne struje zraka pa se zrak ne uzdiže i nema provjetravanja. Uz sve navedeno, anticiklona obično podrazumijeva da je oborine manje, što znači da ni ona ne može očistiti zrak", tumači naš sugovornik.

Kao posebnu zanimljivost ističe da zrak, protivno intuitivnim očekivanjima, može biti vrlo onečišćen čak i u priobalnim krajevima.

"Primjer su Los Angeles, Atena, Sao Paulo i sl. Čovjek bi u tim gradovima očekivao veliku atmosfersku dinamičnost, međutim ondje postoji cirkulacija koja tijekom dana ide s mora prema kopnu, a tijekom noći s kopna na more. Na taj način zrak nigdje ne odlazi nego se vrti nad gradom. Istovremeno ti gradovi imaju puno vozila po glavi stanovnika", kaže Pandžić.

Koliko je zdravo vježbati, trčati ili biciklirati po centru Zagreba?

Budući da je posljednjih dana vrijedila preporuka građanima da se ne izlažu fizičkim aktivnostima uz prometnice, što je uključivalo i vožnju biciklom, zanimalo nas je koliko je generalno prihvatljivo vježbati u Zagrebu.

"Kvaliteta zraka u Zagrebu slična je kao i u drugim gradovima te veličine u Europi. Znanstvena istraživanja provedena u nekim većim europskim gradovima pokazala su da su dobrobiti kraće fizičke aktivnosti na otvorenom, poput odlaska na posao biciklom ili pješice, trčanje, rolanje u trajanju do 2 sata i slično, daleko veće od eventualnog rizika izloženosti onečišćenom zraku, barem pri ovim razinama kakve imamo u Zagrebu. Zanimljiv je podatak da su tijekom odlaska na posao najlošijem zraku izloženi građani koji putuju osobnim automobilima. Ipak, preporučuje se da se fizičke aktivnosti po mogućnosti planiraju što dalje od prometnica, osobito tijekom povišenih razina onečišćenja", rekla je Pehnec.